Pored glavnih ulaznih vrata u užičku Prvu osnovnu školu, građenu 1884, a sada s najviše učenika u celom kraju, decenijama prolazi gust saobraćaj državnim putem prvog B reda od Užica ka Bajinoj Bašti. Ovuda, centralnim gradskim ulicama, tutnje šleperi i druga vozila ka Kadinjači i Drini, sve je gušći saobraćaj poslednjih godina. Oprez, i te kakav, potreban je đacima u zoni ove škole, a na izduvne gasove i buku teških teretnjaka, koji samo što im ne uđu u kuće i lokale, Užičani su se, nemajući kud, navikli.
Svi uviđaju ozbiljan problem i – ništa. Smišljen je odavno projekat obilaznice oko Užica, za izmeštanje teretnog saobraćaja iz centra grada.
Država je započela njenu gradnju u davna vremena, pa stala. Potom su u prošloj deceniji radovi obnovljeni, ali zatim još jednom zaustavljeni. Vele da su pare, a šta bi drugo, glavni problem. Započeta obilaznica u korov zarasta, dok grad okružen brdima s najvećom aero-zagađenošću tokom grejne sezone dozvoljava luksuz da, uz druge zagađivače, trpi saobraćajne gužve i teretnjake u tranzitu.
Zato je, u želji da se tu nešto promeni, ovde s pažnjom ispraćeno kad su čelnici užičke i bajinobaštanske lokalne samouprave nedavno u Beogradu potpisali značajan dokument o putnom objektu na toj trasi: ugovor o izradi idejnog projekta i plana detaljne regulacije za budući tunel ispod Kadinjače. Država namerava da se njime olakša saobraćaj preko istorijskog brda, izbegnu sadašnje serpentine. Skup je ovo poduhvat i dug je put od ideje do realizacije, ali ga treba početi. No, da li će onda, kad tunel zaživi, ovim tako skraćenim pravcem saobraćaj biti još gušći, a već je kroz centar Užica i u sadašnjem obimu jedva podnošljiv?
To se javno ovih dana pitaju u užičkom Društvu srpskih domaćina, koji pozdravljaju planiranu gradnju tunela ispod Kadinjače, s tim što traže da se, završetkom obilaznice, već jednom reši pitanje izmeštanja teretnjaka iz centra Užica. Pre svega iz ekoloških razloga. Takvu inicijativu u zvaničnoj formi ovi domaćini dostavili su užičkoj upravi, pa ju je nedavno gradski Zeleni savet na svojoj sednici razmatrao.
Predsednik užičkog odbora Društva srpskih domaćina dr Strajin Šuljagić, lekar u penziji, kaže da je Užice po tome verovatno jedinstveno na ovim prostorima, jer posred grada ide magistralni put za drugu državu. Da stvar bude ozbiljnija, ova magistrala prolazi na metar-dva pored najveće osnovne škole u gradu, s preko 1.000 đaka.
„I dok ulicom tutnje teretni kamioni, deca su bezbednosno ugrožena i udišu otrove. Grad je, što se tiče kvaliteta vazduha, u kritičnom stanju pa bi odgovorni za gradske poslove trebalo da ulože maksimum za ozdravljenje Užica. Mi srpski domaćini, koji radimo na mnoštvu projekata za dobro sela i grada, smatramo da je u ovom trenutku to prioritetno pitanje. Zato smo na našim skupovima predložili da se uputi molba resornom ministarstvu za obnovu radova na obilaznici ka Bajinoj Bašti. Njenim završetkom sigurno bi se smanjilo aero-zagađenje Užica. Imamo i razrađen program koji nudimo gradskoj upravi za borbu s elementima tog zagađenja: recimo, da se u kotlarnicama ustanova izvrši konverzija s čvrstog goriva na ona koja manje zagađuju, da se evropske donacije više usmere ka ugroženim gradovima jer je vazduh u Užicu, po podacima Svetske zdravstvene organizacije, najzagađeniji u Srbiji… Živimo u bolesnom gradu i ovo je naš apel svima da se nešto najozbiljnije preduzme. Ne bude li reagovanja, pokrenućemo peticiju da se to sprovede u delo“, rekao nam je dr Šuljagić.
Podsećamo da je obilaznica od Užica ka Bajinoj Bašti počela da se pravi još devedesetih. Nešto je tada urađeno, pa se stalo, a radovi su 2006. ponovo pokrenuti, ali 2009. su sasvim obustavljeni.
I tako je Užice ostalo bez obilaznice, sa zagađenim vazduhom svake zime. U gradu je koncentracija čađi veća od dozvoljene, muka je s dimom iz kućnih kotlarnica na čvrsto gorivo, problemi s izduvnim gasovima sve većeg broja vozila na tesnim ulicama. Ima li nade za spas Užičana od aero-zagađenja?