Насловна страна Новости Образовање Studentska snaga bez partijskih knjižica

Studentska snaga bez partijskih knjižica

1023

Po­če­li su iz fa­zo­na, da ne­što po­me­re, da se glas mla­dih bo­lje ču­je i ve­ze aka­de­ma­ca sa za­vi­ča­jem ne pre­ki­nu. Pre pet go­di­na tro­ji­ca sa­mo­sve­snih Uži­ča­na u be­o­grad­skom sta­nu, da­nas sna­ga od 1.150 stu­de­na­ta, do­bro or­ga­ni­zo­va­nih i vo­đe­nih.

Reč je o Uni­ji stu­de­na­ta Uži­ca, te­mi mno­gih raz­go­vo­ra u gra­du na Đe­ti­nji. Jed­noj od ret­kih or­ga­ni­za­ci­ja ko­joj stal­no ra­ste broj čla­no­va. Ov­de se ni ve­ći­na stra­nač­kih od­bo­ra ne mo­že po­hva­li­ti ova­ko broj­nim član­stvom.

U ni­zu ak­ci­ja uni­ja se već pro­ču­la.

Ma­ni­fe­sta­ci­ju „Lju­bi­ni da­ni” u čast „oca sr­bi­sti­ke” Lju­bo­mi­ra Sto­ja­no­vi­ća ne­dav­no su ov­de uspe­šno or­ga­ni­zo­va­li. Kon­fe­ren­ci­je, kre­a­tiv­ne ra­di­o­ni­ce, li­te­rar­ni kon­kurs „Mo­ja bu­duć­nost u mom gra­du”, žur­ke, pa i gla­sna bor­ba za sti­pen­di­je, pro­tiv pre­sku­pih auto­bu­skih ka­ra­ta za stu­den­te… Re­al­na sna­ga ko­ja se za­čas pre­ko dru­štve­nih mre­ža or­ga­ni­zu­je i po­kre­ne.

„Stu­den­ti, udru­ži­mo se u ci­lju po­pra­vlja­nja ve­za s rod­nim gra­dom!” „Udah­ni­mo Uži­cu no­vi ži­vot!” „Sa­mi smo sla­bi, ali za­jed­no mo­že­mo pu­no!” „Član­stvo u Uni­ji stu­de­na­ta Uži­ca ne­spo­ji­vo je sa član­stvom u po­li­tič­kim par­ti­ja­ma”… Ove i dru­ge po­ru­ke či­ta­mo s let­ka ove uni­je ko­ja je, ka­ko pi­še, ne­pro­fit­no udru­že­nje stu­de­na­ta stvo­re­no sa ci­ljem za­šti­te, ostva­re­nja i una­pre­đe­nja pra­va stu­de­na­ta.

Al­fa i ome­ga te or­ga­ni­za­ci­je je Uži­ča­nin Ra­do­van No­va­ko­vić (25), od­lu­čan i re­čit mla­dić, ko­ji u sva­kom go­vo­ru osta­vlja uti­sak. Stu­di­rao je i uspe­šno za­vr­šio (pro­sek 9,37) be­o­grad­ski Prav­ni fa­kul­tet, sa­da je na ma­ster stu­di­ja­ma, ve­ro­vat­no bu­du­ći advo­kat. Nje­go­va je za­mi­sao osni­va­nje uni­je: oži­veo ju je kao bru­coš pra­va u Be­o­gra­du, za­jed­no s ko­le­ga­ma sa stu­di­ja i su­gra­đa­ni­ma Mar­kom Ni­ko­li­ćem i Kon­stan­ti­nom Ma­rin­ko­vi­ćem. Ba­za im je bi­la i osta­la ne­ve­li­ki iz­najm­lje­ni stan u be­o­grad­skoj Uli­ci Pro­te Ma­te­je. Tih pe­de­se­tak kva­dra­ta na po­čet­ku im je bi­lo pro­stra­no za sa­stan­ke i do­go­vo­re, sa­da i po 50 stu­de­na­ta ov­de se ti­ska i sto­je­ći sa­stan­či.

“Sva­ke go­di­ne, re­ci­mo, Prav­ni fa­kul­tet u Be­o­gra­du upi­še če­tr­de­se­tak stu­de­na­ta Uži­ča­na. Osta­le fa­kul­te­te još naj­ma­nje 200. Vi­de­li smo ta­da da su oni ne­po­ve­za­ni, ne­do­sta­ju im in­for­ma­ci­je i is­ku­stvo, me­đu­sob­na po­moć, za­jed­nič­ki sa­dr­ža­ji. Re­ši­li smo da ih oku­pi­mo i po­ve­že­mo u uni­ju. Ne sa­mo da bu­de­mo slo­žni­ji, in­for­mi­sa­ni, već i da se bo­lje po­ve­že­mo sa Uži­cem, na­šim za­vi­ča­jem. Pa, bu­de li mo­guć­no­sti, i da se vra­ti­mo u rod­ni grad kad za­vr­ši­mo stu­di­je, po­mog­ne­mo nje­go­vom raz­vo­ju”, se­ća se po­če­ta­ka No­va­ko­vić.

Us­pe­li su u na­me­ri, mno­ge stu­den­te Uži­ča­ne pri­do­bi­li za te svo­je ide­je. Uni­ja je stu­pi­la u ak­tiv­no­sti, pro­ču­la se, po­sta­ja­la sve ma­sov­ni­ja. Is­pr­va su fa­kul­te­tli­je u Be­o­gra­du vi­še zna­le za do­bro or­ga­ni­zo­va­ne Uži­ča­ne ko­ji se „čvr­sto dr­že za­jed­no” ne­go što su u Uži­cu ču­li za uni­ju. No vre­me­nom i ni­zom ak­ci­ja do­bar glas se pro­ši­rio i uz Đe­ti­nju. Ne sa­mo be­o­grad­ski, stu­den­ti užič­kog Uči­telj­skog fa­kul­te­ta i Vi­so­ke po­slov­ne ško­le, pa i aka­dem­ci iz ovog gra­da na stu­di­ja­ma u Kra­gu­jev­cu po­če­li su da se učla­nju­ju u uni­ju.

“Na­sto­ja­li smo da bu­de­mo dru­štve­no ak­tiv­ni, a naj­va­žni­je nam je bi­lo da šti­ti­mo in­te­re­se stu­de­na­ta Uži­ča­na. Ta­ko smo u me­di­ji­ma re­a­go­va­li kad je biv­ši auto­bu­ski pre­vo­znik po­ve­ćao ce­nu kar­te od Uži­ca do Be­o­gra­da sa 700 na 1.200 di­na­ra, tra­ži­li da re­a­gu­je grad­ska vlast i ce­na se vra­ti, pa je na kra­ju sni­že­na sa 1.200 na 850 di­na­ra. U na­šoj ak­ci­ji us­pe­li smo da osu­je­ti­mo na­me­ru užič­ke grad­ske upra­ve da dra­stič­no sma­nji broj stu­dent­skih sti­pen­di­ja, iz­bo­ri­li se i za sred­njo­škol­ce (ko­ji su od nas tra­ži­li po­moć) da za ma­tu­rant­ski ples do­bi­ju ma­ji­ce… Slo­žni smo u ak­ci­ji, a in­si­sti­ra­mo da uni­ja osta­ne po­li­tič­ki ne­za­vi­sna, bez čla­no­va bi­lo ko­je stran­ke. An­ke­tom smo pro­ve­ri­li ras­po­lo­že­nje na­šeg član­stva za to i znat­na ve­ći­na je za dis­tan­cu od stra­na­ka. Ta­kvo funk­ci­o­ni­sa­nje mo­že­mo da pri­u­šti­mo jer smo kao or­ga­ni­za­ci­ja fi­nan­sij­ski ne­za­vi­sni: iz­dr­ža­va­mo se or­ga­ni­zo­va­njem žur­ki u Be­o­gra­du i Uži­cu, od ko­jih deo pri­ho­da ko­ri­sti­mo za tro­ško­ve ra­da uni­je. Ta­ko­đe, kon­ku­ri­še­mo i za pro­jek­te u ko­ji­ma uče­stvu­je­mo. Mi smo sa­mo­o­dr­živ si­stem”, ob­ja­šnja­va Ra­do­van, već pe­tu go­di­nu pred­sed­nik Uprav­nog od­bo­ra Uni­je stu­de­na­ta Uži­ca, s tim što se sa­da kad je za­vr­šio stu­di­je nu­di or­ga­ni­za­ci­ji da ime­nu­ju no­vog pr­vog čo­ve­ka. To, ipak, ne ide la­ko, No­va­ko­vi­ćev auto­ri­tet je po­se­ban.

Sna­ga užič­kih stu­de­na­ta pro­ču­la se i u in­sti­tu­ci­ja­ma, već uva­ža­va­ju ovu uni­ju i nje­ne zah­te­ve. Re­če nam naš sa­go­vor­nik da, ko­li­ko zna, ova­kvih or­ga­ni­za­ci­ja ima još po­ne­gde u Sr­bi­ji.

“Čuo sam za slič­nu u Vr­šcu, a i Ča­ča­ni su ne­dav­no osno­va­li svo­ju stu­dent­sku uni­ju, sa­ve­to­va­li smo ih šta da pre­du­zmu. Sve s ci­ljem da se mla­dim lju­di­ma, ko­ji su uglav­nom dru­štve­no ne­an­ga­žo­va­ni, vra­ti ve­ra da mo­gu da uti­ču na do­no­še­nje od­lu­ka”, ka­že za naš list Ra­do­van No­va­ko­vić.